[Sea Dance 2021] Satori za Ultru: “Ne volim žanrove, jer oni ubijaju kreativu”

Veliko ljetno festivalsko finale je u Crnoj Gori, na plaži Buljarica koja je i ove godine domaćin Sea Dance Festivala. Naš Toni Jurić kao i s Exita donosi ekskluzivne razgovore s velikanima iz svijeta elektronske glazbe.

Prva festivalska večer je bila u znaku Satorija i Meduze, a Toni je uhvatio Đorđba Petrovića koji mu je otkrio odakle mu potječe umjetničko ime i objasnio svoj pristup glazbi.

Pozdrav Đorđe, imaš dosta zanimljivo umjetničko ime, Satori, odakle ono dolazi?

Dosta je mistično, dolazi iz Zen Budizma. U Zenu postoji teorija da ljudi mogu dosegnuti “satori” trenutak, u kojem dožive kratki trenutak prosvjetljenja, gdje se sve poveže i postane jedno. Dosta prakticiram meditaciju, tako da sam posudio ime od tamo, jer mislim da s glazbom svi ciljamo na taj trenutak, gdje postaneš super povezan sa svojim prijateljima, dragim bendom ili mjestom na kojem se nalaziš, a u tome ti glazba pomogne. Tako da kada ja sviram, pokušavam dosegnuti “satori” trenutak s publikom. 

Za razliku od klasičnih DJ setova, tvoji setovi su nešto drugačiji, nastupaš s dosta instrumenata koje uživo sviraš i s kojima nas vodiš na glazbeno putovanje. 

Drago mi je da si to spomenuo. Moji setovi su glazbeno putovanje. Zašto? Zato jer sve što sviram sam ja napravio. Kada ja radim, radim iz srca i slušam ga. Ne razmišljam u žanrovima ili nekim okvirima. Dosta putujem, tako da imam prilike uzeti inspiraciju iz svih krajeva svijeta, zatim ih spajati na način koji se meni sviđa. To je moje DNA, jer otac mi je iz Niša, a majka iz Južne Afrike. Proizvod sam dvije kulture, kultura koje su se spojile, to ja želim sa svojom glazbom, spojiti što više kultura. Evo gledaj, primjerice glazba na balkanu je bila pod utjecajem osmanskog carstva i glazbe, a ako ćemo gledat još dalje osmanska glazba je bila pod utjecajem bizantske, koja je došla od rimljana. Što znači da svi uzimamo ideje jedni od drugi, mješamo i stvaramo nove stvari. Tako da ako se mene pita, ne volim žanrove jer oni ubijaju kreativu. Jednostavno zaboravi na žanrove, budi otvorenog uma i radi ono što voliš i tebi zvuči dobro. 

Spomenuo si kako ti ne poznaješ granice u glazbi, što se može vidjeti i u tvom radu, jer osim što nastupaš solo, imaš i bend.

S obzirom da nastupam na dosta festivala i u dosta klubova, imam potrebu za koncertima, gdje je jednostavno drugačija publika i vibra. Recimo tako da imam dosta muzike koja funkcionira odlično na koncertima, ali ne prolazi u klubu. Tako da ja uvijek kažem da moja muzika može bit u 8 sati navečer s mojim bendom na ugodnom koncertu, ali isto tako moja glazba može bit u 2 ujutro u mračnom, znojnom klubu. Volim oba spektra svoje glazbe. Moj projekt s bendom je odgovor na ta dva spektra. Drago mi je što mogu pružiti ljudima sebe na dva načina, i u dva izražaja.

Festival ili klub?

Volim festivalsku glazbu, jer su dosta otvoreni na slušanje nečeg novog i širenje vidika. Dok kad si u klubu, zatvoren si u toj kutiji gdje ljudi imaju očekivanja od tebe što da sviraš. Festivali ti jednostavno daju više mogućnosti da odeš dublje, da eksperimentiraš i povezeš se na poseban način s publikom. Kada ljudi kupe karte za festival, oni kupe kartu za doživjeti nešto novo. Ako želiš slušat pet istih komercijalnih hitova, možeš ući u bilo koji kafić, bar ili klub i to ćeš dobit, bilo gdje na svijetu. Tako da na festivalu imaš priliku čuti nešto novo, to sam posebno doživio na Mainstageu Exita, gdje sam predstavio nešto totalno novo publici, a oni su me u stopu pratili i podržali. Tako da nebitno gdje sam na svijetu, festivalska publika i sam festival mi je draži. 

Ljeto si bliži kraju, koji su planovi za dalje?

Nakon nekoliko ljetnih nastupa, spremam se za američku turneju. 14 nastupa u 18 dana, praktički svaki dan nastupam i putujem. Tako da nakon ispunjenog ljeta i američke turneje, tamo negdje u siječnju sljedeće godine, napokon ću moć malo chillat. Ali ne bunim se, sretan sam što sam ponovno u pokretu i na turi.